uzv. – ob. za potvrđivanje: pa da • Ahȃ, prȁf si povȉdala.

m. [jd. G pajdāšȁ, mn. G pajdāšȍf] – 1. prijatelj, 2. drug, kolega • Ũn je jȅngof pajdãš, sȉkam skȕp hȍdiju.

m. [jd. G cȁjta, mn. G cȁjtof] – 1. vrijeme, 2. mjera za vrijeme, 3. vremenski razmak, vrijeme potrebno za neku radnju 4. (vremensko) trajanje, 5. razdoblje, epoha, doba • Nĩmam cȁjt sedȉt. Tõ su bȋli [..]

pril. – kompletno, sve skupa, sređeno • Sȅ je cȁkum-pȁkum, sȁt pȍjemo.

pril. – 1. smjesta, ovog časa, istog trenutka; odmah; netom, vrlo brzo, 2. uskoro, za kratko vrijeme, ubrzo; malo poslije • Tȁki se bȕmo vȉdli.

m. [jd. G vagīrȁ, mn. G vagīrȍf] – poluga o koju se prežu konji, ždrepčanik • Zȅmi vagĩr i zaprežȉ koȅ, ȉdemo ȍrat.

uzv. – 1. paf, 2. iznenađen • Pȃf, strĩla je vudrȉla h drȋvo, sȉ smo se skamenȉli. Sȉ smo ostȁli pȃf.

m. [jd. G pȃjceka, mn. G pȃjcekof] – svinja, prase • F kocȕ ȉmamo jedanȃjst bĩlih pȃjcekof.

ž. [jd. G rabotẽ, mn. G rabȏt] – težak, naporan rad • Tã rabotȁ ga je čȉsto hȁmetovala.

ž. [jd. G rȁge, mn. G rȁgi(h)] – 1. loš konj, mršav i islužen konj, staro kljuse, 2. pren. istrošeno vozilo, ob. automobil; raga • Tũ rȁgu otpȅljaj na smetlȉšče, sȁ se respȁla.