| 1 | habitusHabitus, navika, fiksirano ponašanje koje je stvoreno ponavljanjem; telesni sastav. 
 | 
| 2 | habitusOsobnos neke osobe,od drzanja tijela,nosenjaodjece do ponasanja i shvacanja zivota oko sebe. 
 | 
| 3 | habitusHabitus je latinska riječ i znači "držanje tijela", ali se može prevesti i kao "ponašanje".
Različite znanosti koriste ovaj izraz u različitom smislu:
u biologiji habitus označava  [..] 
 | 
| 4 | habitusHabitus (ponašanje, izgled) u biologiji označava vanjsko "biće" jednog organizma, što znači ukupnost svih značajnih i tipičnih vidljivih osobina jedne životinje ili biljke, kao i relacije i  [..] 
 | 
| 5 | habitusSpoljni izgled neke osobe, zdrave ili bolesne; h. adenoideus, v. facies adenoides, h. apoplecicus, pletoričan izgled s prepunjenošću vidljvih krvnih sudova, crvenilom lica i sklonošću gojaznosti; h. a [..] 
 | 
| 6 | habitus  (lat. habitus = držanje tijela, nošnja, narav; grč. ἕξις = držanje, stanje, sposobnost), stanje pripravnosti, sposobnost, sklonost. Prema Aristotelu, h. je jedan od sedam relativnih akcidenata, prva [..] 
 | 
| 7 | habitus(lat. stablo) - U arhitekturi, pojam označava korpus, telo, središnju konstruktivnu strukturu jednog objekta ili arhitektonskog elementa. Habitus jednog stuba predstavlja stablo stuba. Habitus zgrade čini njeno konstruktivno jezgro. 
 | 
| << gnoseologija | harmonija >> |