slovom A – (prvi vokal lat. glagola affirmo 1. = potvrđivati), u formalnoj se logici označuje univerzalno afirmativna rečenica (npr. svi su ljudi smrtni).

najuniverzalniji simbolični izričaj principa identiteta.

(lat. = od drugoga – od sebe), skolastički izrazi: ab alio označuje da biće nema uzrok vlastitog postojanja niti od sebe niti u sebi, – to su kontingentna, nenužna bića; a se označuje biće koje od seb [..]

(od lat. abducere = odvesti), je silogističko zaključivanje u kojem je major siguran no iz kojeg se ne izvodi siguran zaključak radi nesigurnosti minora. A. naznačuje općenite hipoteze ili ideje koje [..]

(lat.), skolastičko načelo o odnosu između mogućnosti opstojanja i stvarnog opstojanja. Naime, ako nešto stvarno opstoji onda se mora zaključiti da je njegovo postojanje moguće, ali ne vrijedi i obrat [..]

(lat. = iznutra – izvana), tim izrazima skolastički filozofi označuju gdje se nalazi razlog zbiljnosti neke odrednice (determinacije) bića, u njegovoj vlastitoj biti (esenciji) ili izvan biti dotičnog [..]

(od lat. abnormis = nepravilan), ono što nije u skladu s nekim pravilom, normom.

(lat. = pripadak, što se pridodaje; grč. συμβεβηκός). Akcident (prigodak, pripadak) je takovo biće koje pretpostavlja drugo biće što već ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem je ono daljnje određenj [..]

(lat. = akcident ne nadilazi savršenost svoje supstancije), načelom se želi kazati da akcidenti ovise ili pripadaju supstanciji, koju određuju a kojoj prvotno pripada zbiljnost, dok opstojanje akciden [..]

(lat. = hrpa), način pogrešnog dokazivanja u kome se iz djelovanja jedinke zaključuje o djelovanju skupine: npr. budući da pojedino zrno pri padu ne stvara buku, pa ni hrpa zrna, kao zbroj jedinki, ne [..]