priroda, pojavno, znano, cjelina svega što jest

neprotežan jednostavni bitak. Leibnitz naziv koristi za ukazivanje da se svijet sastoji od beskonačno bitaka. monade još nazima i "duhovnim atomima"

U filozofiji zakon, red, pravilnost, zakonomjernost, vječna istost uvjeta. Heraklit, koji taj pojam uvodi, ju još naziva "vječna vatra" želeći naglasiti da se Svijet odvija kao vječna promjena. riječ logos u antici još koriste stoici u svom etičkom učenju. Filon Aleksandrijski, želeći spojiti židovska mistična učenja s grčkom filozofijom [..]

isijavanje, izviranje. po principu emanacije, sve što je udaljenije od "Jednog", bitka, Boga to manje jest, to više "gubi na biti"

svjetonazor da nikakvo znanje nije sigurno, nego da je manje ili više vjerojatno (probabilno)

ustaljeni naziv za srednjevjekovnu filozofiju. naziv je kasnio dobio pogrdno obilježje jer je srednjevjekovna filozofija nekritički kretala od istine nekih crkvenih i biblijskih istina nastojeći ih racionalno objasniti.

odricanje bilo kakvih metarijalnih uživanja. životni ideal najviše izražen kod kinika, stoika, nekih srednjevjekovnih kršćanskih redova

stav koji je neopovrgljiv, neoboriv, suvišno je preispitivati njegovu točnost. u religiji temeljni stav vjere, izvorno načelo iz kojeg se izvode ostala

stajalište koje odbacuje vladajući moral i nastoji ga zamijeniti novim. bjelodani primjer imoralizma Nietzcheova je koncepcija natčovjeka

s one strane prirode. najosnovnija filozofska disciplina. podučava prve izvore, principe, uzroke onoga zbiljskoga, onog što je prirodno